Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 09.10.2015.
Pristojni bećarac
|
Skupite se sada moje snaše upoznajte vrle blogeraše. Mala moja evo ih na blogu, Ono drugo više ni ne mogu. Najveća je, mala, njima briga, da se dugo čita blogoknjiga. Komentiraju ti sve po redu Od četvrtka pa sve do u srijedu. Kada ptice odlete ka jugu Stara teta liječi nama tugu. Ako teta ne može nam doći, annabony u pomoć priskoči. Kad nije tu niti jedna ptica Sve će ti objasnit lionica. Da beštija ne dolazi sama Razjasnila ti-grica je nama. Razvedena muža nema više, Vesela je pa bećarce piše. No kids neće da su blizu dica, Dok Durica već vozi kolica. Mela Franju pronašla još nije, Samo za njeg sad joj srce bije. Čestitke si napravite sami Il' uzmite Meline od lani. Franjo negdje sam čarape plete U haljini Lucije mu tete. Kada ljeto put jeseni krene, Razmišljanja tu su jedne žene. Sjedokosi kule svoje gradi, Dražen skoro umro nam od gladi. Stefanio pjesme od nas krije, Domenico svima nam se smije. Ona V je čudna neka snajka, Jedno slovo u imenu lajka. Di je Janko, dal' još svitom šeta Reći će vam sad marionetta. Zlatna djeva na Cetinu bježi, Adminu se od svih koža ježi. Lastavice, vrati se sa juga Na blogu je dosadno ko kuga! Kojotice, začepi tu njušku Pola bloga sad već traži pušku. Kunu svi se sad u bloga svoga, upucat će tebe i freshcojga. (2x) Blogograde bud` mi na pomoći Snaše će mi iskopati oči. A i Riba, ćelava rugoba, Ubit će u meni bloga moga. Od blogerskog razjarenog svijeta Spasit može samo me pjaceta. Da ne ode meni luda glava Dobro da me ona obožava. NASA vodu pronašla na Marsu Kidam gore da završim farsu. Drug me Pajo vjerni tamo prati, Uz Ribara vrijeme da mi skrati. Kaže Pajo : ti si meni slatka, Nis' debela, negoli si kratka. Čekat ćemo da svi s bloga odu, nismo ovdje da pijemo vodu. Pajo gaće ne skida sa glave, Marsijanci skupa s nama slave. Shvatili su sad i Marsijanci, Kakvi su to pristojni bećarci.  |
- 16:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||