Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
subota, 18.10.2008.
Naopake bajke by Coyote (1.dio - Snjeguljičina maćeha)
|
Da, dragi moji, jaz sem ona svima znana i najomraženija maćeha svih vremena. „Bajku“ o Sneguljici ste svi pročitali prije ili kasnije, ali pravu istinu nikada niste doznali. Jadna mala dobra i zlatna Sneguljica …Zločesta maćeha u krizi srednjih godina koja bi željela izgledati mlađe i biti najljepša u kraljevstvu…Princ neznanog imena na bijelom konju (pa nije valjda to uvijek isti promiskuitetni lik, koji skače s jedne sponzoruše na drugu??!!)…Sedam debilnih patuljaka, koji odlazeći na posao i vraćajući se s njega pjevaju : „Haj-ho, haj-ho, mi s posla idemo...“ E jeste naivni… To je službena verzija, koju je Sneguljica uspjela plasirati na tržište zahvaljujući vezama bogatoga guzonjinog sina za kojega se udala i njegovog tatice, koji je, naravno, podmitio sve izdavačke kuće u državi…A moju autobiografiju, u kojoj pokušavam isprati sve laži i klevete, izrečene i napisane na moj račun, nitko ne želi objaviti. Boje se da se ne bi zamjerili prinčevoj obitelji…Sramota… Vjerojatno će vam se moja priča učiniti kao teorija urote. Ma kužim vas i ništa vam ne mogu zamjeriti zbog toga…Kad vas od maloga filaju bedastoćama o naivnoj Ebony & Ivory ljepotici dobroga srca i njenom princu na bijelom konju, ne može čovjek od vas očekivati da razmišljate svojom glavom...Ali svejedno, pokušati ću vam predstaviti štoriju iz moje perspektive. Tako i tako nemam što za izgubiti. Ugleda nemam, čarobno ogledalo sam davno poklonila najboljoj prijateljici, Pepeljuginoj maćehi, pa neka njoj vadi mast. Na kraju vas samo molim da trijezno razmislite o mojoj verziji priče i njenoj vjerodostojnosti u današnje vrijeme. Ajmo lijepo po redu… Već u ranim tridesetima, počela me loviti teška panika. Kao što to opisuje Bridget Jones v svojemu dnevniku, ali na tristotu potenciju. Još uvijek se nisam uspjela udati kao sve moje prijateljice (o ženskim prijateljstvima drugi put, zapravo, zašto se mučiti i pisati o nečemu što ne postoji?)…Ta činjenica grizla me je iz dubine duše. Panično sam se bojala da nikada neću sresti famoznog gospodina idealnog, kojeg pokušavaju naći one četiri guske iz Seks i grada i veliki broj čitateljica Cosmopolitana. Cijeli sam život posvetila školovanju i napredovanju u službi. Imala sam tu sreću (u biti nesreću) da sam se kao inženjerka kemije bez ikakvih iskustava uspjela zaposliti u poznatoj kozmetičkoj kući (kojoj ne smijem raditi reklame na blogu). Danima i godinama u laboratoriju sam ispitivala nove i nove formule za kreme protiv starenju kože. Godine su prolazile a da uopće nisam opazila…I jednog jutra pogledam se u ogledalo i imam što za vidjeti. Usprkos svim tim farmaceutskim bedastoćama pojavile su se prve bore oko očiju. I prve sijede…Voda mi je došla do grla…Ako sad ne uspijem uloviti kakvog tipa, ode zadnji vlak u nepovrat...Panika… Tada se je, kao u bajci, pojavio on...Par godina stariji od mene, udovac…Svakoga dana poslije posla odlazili smo na kavu, malo pomalo su kave prerasle u večere uz svijeće, poklone, cvijeće…Usput mi je prodao spiku o žalosnoj sudbini, koja se je pokazala kao čista laž, ali kada sam to saznala bilo je prekasno za mene...Žena mu zapravo nije umrla u prometnoj nesreći, pobegla je glavom bez obzira s mlađim komadom i ostavila mu ono grozno razmaženo derište, koje je nazivao princezom. A imala je tako lijepo i milo lice i znala se je tako uigrano prenemagati, da su vsi bili njome oduševljeni. Posebno tatica…Anđelčić? Ma moš si mislit... Mala je, moram priznati, odlična glumica i uspjela je čak i mene oduševiti. O, bože, kako sam bila glupa, bez razmišljanja sam popušila spiku osobe koja se zove Snjeguljica. Snjeguljica!!?? Halo?? Već samo ime male kraljevne trebalo me je upozoriti da nekome u toj obitelji nisu sve koze na broju… I tako je počela moja kalvarija. Čim sam imala prsten na ruci i doselila se k njima, počela je potpuno drugačija priča…Mužu nije bilo pravo, da i dalje radim, zahtjevao je da dam otkaz. On je, tako je govorio, dovoljno sposoban i situiran, da može brinti za dvije najvažnije osobe u svome životu. Osim toga, stvarno ne priliči da žena doktora kemije odlazi na posao, pa nismo sirotinja, svi će mu se kolege rugati i tvrditi da je nesposoban. A i Snjeguljica treba prije svega dobru mamu, koja će provoditi s njim cijele dane i brinuti o maloj kako princezica to i zaslužuje. Od živčane inženjerke pod stalnim stresom, koju zanimaju jedino nova znanstvena istraživanja, nikakve koristi. Zbog ljubavi (lako mi je sada soliti vam pamet tvrdeći da je ljubav slijepa) i mira u kući pristala sam na sve uvjete. I uskoro je počeo pakao iz kojeg sam se jedva izvukla živa i duševno zdrava. Posljedice tog čina na moj ugled, kao što znate, bile su katastrofalne… Teško mi je uopće sjetiti se, kakve je sve izmišljotine mala prodavala ocu, rođacima , susjedima i učiteljima. Kada bi vi znali kako neugodno i mučno je živjeti osjećajući sve te prijezirne poglede iza leđa. Ljudi su vrlo površni, vjeruju nekome samo zbog lijepog lica i slatkorječivosti..A iza anđeoskih obraščića se skriva pokvarena in lažljiva mala ***** (cenzura)... S mužem sam se cijelo vrijeme svađala zbog male. Neprestano se je u njenoj maloj pokvarenoj glavici kuhala neka nova kaša, a ja nisam uspjevala dokazati svoju nedužnost i dobre namjere. Na kraju sam uvijek popuštala zbog mira u kući. Koji se je kreten domislio takve glupe izreke. Mir u kući! U našoj ga kući nikada nije bilo…Da stvar bude gora i kompliciranija, muž je nastradao u prometnoj nesreći i malo čudovište je ostalo meni na grbači… Snjeguljica se trudila iz petnih žila da me izbaci na ulicu. Naokolo je svima i svakome objašnjavala kako sam je pokušala otrovati jabukom. Na „mjesto zločina“ izašla je cijela forenzičarska ekipa za očevid i naravno, nisu otkrili ništa sumnjivo. Svejedno, kad jednom bace ljagu na tebe, ne možeš to nikako više popraviti. U očima svih poznanika, ostala sam obilježena kao zločesta maćeha i potencijalni ubojica. Nakon nekog vremena pokušala je ponovno prijeći u napad. Izmislila je bajku o kliničkoj smrti iz koje ju je spasio princ svojim poljupcem. Ha, ha, otišla je stvarno malo predaleko. Svejedno je pokrenuta istraga. U cijelu priču uključena je i javnost, čak se i premijer osobno očitovao u vezi sa zlostavljanjem nevine dječice i blebetao nešto o borbi Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti protiv takvih pojava…Na moju sreću, kriminalisti nisu popušili bajkicu kao žuti tisak, čije su prve stranice bile pune mojih slika...I sada se od srca nasmijem, kad se sjetim kiselog Snjeguljičinog lica, kad joj je detektiv predlagao da potraži stručnu pomoć. Priču o sedam patuljaka, koji pjevajući odlaze na posao u propale firme za plaću od 1800 kuna, nije mogao prožvakati. "Patuljci, kažete, gospodična Sneguljica? Stekleni lijes? Ma nemojte me jebat? Jeste li možda u zadnja 24 sata konzumirala kakve droge?" je samo upitao. Dok je davala izjavu, od smijeha se tresla cijela policijska postaja. A tek kada je počela baljezgati o princu na bijelom konju...Hi, hi, pa cijelom je svijetu jasno da je upravo taj princ najtraženija osoba na svijetu, ako izuzmemo Osamu bin Ladena, najtraženijeg terorista današnjice (a i to je zapravo pitanje, postoji li taj bradati striček uopće, no dovoljna mi je moja teorija urote i ne želim se opterećivati takvim međunarodnim pitanjima)...Ako ga je neka od prije spomenutih gospodični i uspjela naći, uskoro se tako i tako otkrila stara istina, da princ nije baš idealan, a susjedi se bune zbog konja koji sere po cijeloj ulici... Barem je meni kao staroj koki sa životnim iskustvom danas potpuno jasno da idealan muž : ne pije, ne puši i ne postoji... Ah, da, još samo malo o "princu" in kako ga je "usrećila" moja draga pastorka...Hm, pametna cura s precizno osmišljenim projektom u glavi, zapravo, svaka joj čast...Kao svaka prava sponzoruša (Maja iz "Ljubav u zaleđu" sa svojim nezaboravnim i legendarnim : „Bok, curke!“) imala je dvije dobre prijateljice. Trnoružicu i Pepeljugu. Vrlo slična patologija, ne bi sad o tome. Snjeguljica je ipak za dva koplja pametnija i stalno ih je prenašala žedne preko vode...No, to su i zaslužile, nisu ni one baš naivne sobarice, bez obzira na nešto niži koeficient inteligencije...S kim si, takav si...Cure su, naravno, skupa izmislile plan, kako uloviti bogatog muža i to im je i uspjelo. Snjeguljica je izvukla Bingo 33 i sedmicu na lotu, udala se za sina lokalnog tajkuna, koji se obogatio u procesu privatizacije. Svekru se je toliko uvukla u dupe, da ju je zaposlio kao šeficu za odnose sa javnošču…Trnoružica je uspjela u svoju mrežu ubaciti uspješnog nogometaša. Stereotipno…Pepeljuginim čarima je podlegao poznati dizajner modne obuće, po mojoj slobodnoj procjeni fetišist, koji ljubi njene uredno francuski manikirane prstiće... I još mala napomena pred sam kraj moje priče. Uskoro iz tiska izlazi knjiga naslova : „Kako uloviti princa na bijelom konju u trideset koraka“ koju su pod pseudonimom "The three bitches" napisale upravo naše tri mile djevojčice… Još vjerujete u bajke? Nema vam pomoći… P.S. možda nekoga zanima kako uspjevam spojiti kraj sa krajem. Od autorskih prava na knjigu „Kill the little bitch – priručnik za žene na +40“, svi znamo da su današnji najveći bestseleri zapravo trivijalna literatura za široke mase. |
- 18:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 08.10.2008.
Trenutak istine (ili zašto su male laži neophodne za preživljavanje)
|
pripizdina Bogu iza leđa, utorak 7.10.2008, 21.05, dnevna soba Kojotica & comp. Mali i ja smo upravo pogledali do kraja novi kviz na Novi TV "Trenutak istine"...Usput smo požderali ogromnu zdjelu kokica i sad teško dišemo...Ali taj je podatak nevažan, nešto sasvim drugo mi je palo na pamet... Lik je u emisiji upravo objasnio pred cijelom Hrvatskom, a bogami i dijelom Slovenije, koji lovi taj program, kao mi na primjer, kako : ne voli šefa, šefica mu je puno milija, s njom bi, eto bacio i kviki u firmi, da bi napredovao u svome poslu...Tip je iskren, nema se tu šta za reći...Onda se svima pohvalio kako je spavao sa prijateljevom suprugom (kum u publici se nešto kiselkasto smjehuljio na to, eto zašto nemam kumova i kumica, hvala lijepa). Od svih ovih dirljivih priznanja nije niti okom trepnuo, kada ga je ukočena voditeljica, koja kao da ima metlu u guzici, pitala da li je ikada zaželio da se kolegama dogodi neka nesreća. Ne samo, da sam želio, ponosno se je zašepurio, ja sam i sudjelovao u ostvarenju tih želja. Lik je zaštitar, nadam se da nije koknuo nekog od kolega...Kao šlag na kraju je došlo pitanje o potencijalnoj upotrebi sile pri ostvarivanju seksualnih namjera, što našemu junaku također nije bilo strano...Mislim, malo nasilja? Ništa strašno, evo ti šamarčina, budi tiho dok ja šurim... Sva ta genijalna priznanja za jadnih 50 tisuća kuna...Ili negdje oko 7000 evrov...Evo dokle smo došli? I onda se netko čudi da se ljudi kokajo po ulicama? ... Ali da sada ne kompliciram o gubitku pravih vrijednosti u modernom svijetu, te o traženju smisla života, kojega nisu našli ni puno pametniji od mene... Nakon kviza emitiran je film "Lažljivac", s Jim Carreyem u glavnoj ulozi. Nakon kviza je pasao ko nastavak priče o istini...Klinac odvjetnika u filmu gaseći svijećice na rođendanskoj torti zaželi da njegov tatica cijeli jedan dan ne može izgovoriti niti jednu samu samcatu laž. I evo ti vraga, slijedećeg jutra našem glavnom junaku, lažljivom i pokvarenom odvjetniku (kako simptomatično zadnjih dana) ne može preko usta preći niti najmanja bezazlena laž...Gadan problem u toj struci, mora se priznati. Iskreni odvjetnik isto je kao na primjer poštena kurva. Lik iz bajke. I odoh ja razmišljati kako bi to bilo, kad bi nešto takvo bilo moguće u stvarnom životu. Puhneš u neku Tofsijevu travčicu i ne možeš reći niti malu majcenu laž. O svemu, ali baš o svemu, moraš reći upravo ono što misliš. Bez kalkuliranja. Bez prešućivanja...Što na umu, to na drumu. Reći u facu svakome u svojoj blizini što zapravo misliš o njemu direktno u gobec. Da li bi nakon takvog dana, još mogli ikome pogledati u oči? Pod uvjetom, da ga najprije preživite, dakako... I u maniri profesora Baltazara, nakon kraćeg razmišljanja moja istinoljubiva tintara došla je do logičnog zaključka : male laži so potrebne, prijeko potrebne za preživljavanje... Zamislite recimo da vas šef pita što mislite o njemu. I to baš na taj dan u životu, kada ne možete niti lagati niti šutjeti. Po pravilima igre jednostavno bi iz vas izletilo sve ono što ne bi rekli niti pod utjecajem opijata (hm, otkud uopće izraz pijan ko majka?)... Vaš odgovor bi izgledao nekako ovako : "Već cijelo vrijeme razmišljam o tome da si mali seronja na ego tripu, koji ne drži ništa do zaposlenika, mulja sa putnim nalozima i porezom na dobit, vara ženu i maltretira djecu da igraju tenis iako nemaju nikakvog urođenog talenta. Uostalom, na koga bi trebali imati smisla za sport? Pa ne misliš valjda ozbiljno, da si the best? S tom trbušinom? I za kraj, čisto onako btw...Ljubavnica te trpi samo zbog novaca, a iza leđa ti se nalazi sa najboljim prijateljem, koji je usput rečeno okrenuo i tvoju ženu. A osim toga iskoristi svaku priliku, da svima oko sebe objasni kako si ti teži slučaj idiota bez prošlosti." Mislite li da bi nakon toga napada iskrenosti, koja vas je ispunila iz dna duše, još uvijek imali kamo odlaziti na posao? Sumnjam... Ili primer znatiželjne stare vještice iz susjedstva, koja vas svaki dan maltretira s svojim bolestima, špota vam djecu i unuke i općenito zabada nos tamo gdje mu nema mjesta. Recimo da jednoga jutra jednostavno ne možete reći uobičajeno : "Da, susjeda, ma kužim vas potpuno, a kaj ćete, tak je kak je..." in umjesto toga odvratite mrtvi hladni : "Slušaj stara očerupana kokoši, prestani me opterećivati svojim sranjima, idi unutra i gledaj po kraja tu svoju debilnu meksičku seriju iz koje crpiš ideje. I ne pitaj me više nikada zašto sam se jučer derala na muža!". Vjerojatno bi po nakon te epizode morala odseliti iz svojega sela. Ili možda roditeljski sastanak. Padne, eto, baš na taj zajebani datum, kada ne lažete, jelte? I onda vam se dogodi da onoj mami, ženi lokalnog političara, koja uvijek misli da je svaka njezina riječ na mjestu i da bi vsi morali misliti kao ona (u čemu joj nekoliko kokoši slijedi bez pogovora) kažete da je : "glupa ko stup, ali nije svijesna svoje nesvijesti i neka već jednom prestane srati kvake, jer će dobiti hemoroide od toga...i bolje da ušuti, jer pamet još nije srela niti hoće". Koliko bi djece došlo vašem sinu na proslavu rođendana nakon tih iz dubine duše izgovorenih riječi? Uzmimo sada drugi primjer. Vi možete lagati, ali vaš dragi ne može. I onda vam na jedno od najčešćih i najomiljenijih ženskih pitanja : "Dragi, da li sam debela?" umjesto klasičnim muškim taktičnim odgovorom : "Ej, pa otkud ti to, znaš da te volim baš takvu kakva jesi. Vi žene se uvijek opterećujete glupostima", muž drkajući po teletekstu odgovori : "Da, stara, debela si, ali ono, stvarno si debela. Barem pet kila bi trebala skinuti, a kako kad ti se ne da ići na plivanje i opet imaš tu vreću čipsa pred sobom. I prestani više misliti na torticu!". Vjerojatno bi u tom trenutku razmišljali, da li je strihnin bio onaj otrov, o kojema ste negdje u CSI-ju čuli da se ga ne može skužiti baš lako, jer je sličan šećeru. Usput, naravno, već uzimate svoj adresar i pitate se koji od vaših bivših je ono bio apotekar? Mislim da nema čovjeka na ovom svijetu, koji bi preživio taj nelažljivi dan bez težih posljedica. Happy end je u tom slučaju moguć samo u hollywoodskoj komediji. Zato lažite...I dozirajte malo po malo...mic po mic...(laži, naravno, pa ne valjda strihnin?) |
- 15:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||