In memoriam jednom blogu
petak, 20.01.2012.
Reci NE strahu!
|
Baš se veselim referendumu, koji će se održati u nedjelju. Nakon njega, konačno će život ponovno ući u svoj normalni tijek, nećemo se toliko prepucavati, vrijedjati, nepoštivati tudje odluke i razmišljanja, te ih zbog istih etiketirati. Bahatim kujama i nesposobnim i lijenim Balkancima. Eufofobima i eurofilima. Eurodebilima. Iskreno, skoro pa poželim neopterećenu zajebanciju na račun Severinine otvorenosti i Kerumovog Isusa na Marjanu. I tko je kriv za to da su u nama, po tko zna koji put, proradile najniže strasti? Oni koje je moja pokojna baba nazivala "niškoristi, ki nisu za niš drugo, pa su šli va politiku". Dve levi roki mel si, delal pej si samo škodu, ni čudno Gvido, da glih u politiko si šou (Iztok Mlakar : Politik Gvido) Jedna je moja fejs prijateljica jučer objavila status pun straha. Neću ga kopirati, već onako odokativno citirati. Dakle : "Dok nas jedni plaše da će biti gore ne zaokružimo li DA, drugi nas plaše kako će biti triput gore zaokružimo li NE. Bojim se." Eto što su napravili od ljudi. Jedna školovana i, što je puno važnije inteligentna žena sa mnogo životnog iskustva, majka, baka, domaćica i kraljica, u strahu više nije sigurna koja je strana ona prava. A nimalo me ne čudi, da se ljudi tako osjećaju. Kampanja za ulazak u EU previše je agresivna, da ne bi bila sumnjiva običnom normalnom čovjeku, koji još razmišlja svojom glavom, te se pita : čemu takva žurba? I lijevi i desni, i kukuriku i kukulele, udružili su snage, te više ne prezaju niti od prijetnji, niti od vrijedjanja i omalovažavanja onih koji se usude biti skeptični. Skeptičari ih zapravo smetaju i više od eurofoba, u čije babaroge ne vjeruju više ni djeca vrtićkog uzrasta. Neće biti sira i vrhnja, a bogati Englezi već čekaju u redu na granici, da Hrvatska udje u EU, pa da pokupuju naša dvorišta, kuće, okućnice, te nas ostave golih gaća. Pa to već jesmo. Čega se onda bojimo? Zapitaju li se ikada tko je stvorio sve te skeptičare? Ne pomisle li kako bi umjesto prijetnji po jednoj, te obećanja o medu i mlijeku, koje će teći iz evropskih fondova, ljudima trebalo reći istinu, pa ma kako lijepa ili ružna ona bila. Istina je uvijek najbolji lijek, put i cilj. Istina bi ih možda i dovela do onoga što žele : da svi zaokruže DA. Evropska je zajednica šaroliko društvo, pa bi glupom narodu (mislim da se tu preračunavaju i da narod ipak nije toliko glup koliko bi oni htjeli) trebalo ipak obajsniti neke stvari, da se ne muči ko vrag po plitkoj vodi, znajući da će u svakom slučaju zaokružiti krivo. Ulazak u EU nije garancija boljitka, kao što neulazak ne znači smak svijeta. U životu nema stopostotnih garancija. Postoje samo očekivanja i predvidjanja. Koja se često ne ostvaruju. Ali bitna je mogućnost koja nam je dana : mogućnost izbora. Slovenc 'mam tega dovolj to isto sranje b'lo je v bivši Jugi. Kot za Beograd prej sedaj smo sponzor tej atenski kugi. (Radio fantasy : Štrajk bo!) U nedjelju imamo tu mogućnost. Žele li da nešto zaokružimo i time preuzmemo obaveze i dužnosti, koje iz toga proizlaze, neka lijepo mirno sjednu i objasne postupak izlaska iz takve zajednice, u slučaju da stvari krenu po zlu. Najlakše je onima koji postavljaju pitanja začepiti gubicu, te mu nešto sofisticiranijim jezikom reći isto ono što jedan Mamić govori kad mu dignu tlak nepoželjnim pitanjima : Zmazan si, prljav, smrdiš, neobrazovan i lažeš! Stalno se spominje ta bajna Njemačka, u kojoj vlada red, rad, disciplina, te koja bi svima u EU trebala biti uzor. Želio bi se valjda ostaviti dojam, kako ćemo ulaskom u EU postati Njemačka. Nećemo. I to bi trebalo jasno reći. Kao što bi trebalo reći da čak i u toj divnoj Njemačkoj ne teče med i mlijeko. Prije ulaska u EU, nije bilo dovoljno snimiti debilne spotove šarolikih boja u kojoj se neka prosječna hrvatska obitelj (mama, tata, pas, kravata i 2,15 djece), vozi autom srednje klase (kupljenim na leasing) na izlet u Češku/Slovačku (plaćeno na 24 rate jer za to imamo Eurocard), te skače od sreće ko mladi majmun, kada na benzinskoj pumpi kupi litru vrhunskog hrvatskog vina. Trebalo je omogućiti ljudima da vide i što prosječan Evropljanin misli o Evropskoj zajednici. A prosječan Evropljanin više nije Nijemac ili Francuz. Prosječan je Evropljanin i Grk koji demonstrira po cijele dane. Madjar kojemu je banka oduzela kuću, jer nije uspio platiti hipoteku. Slovenski seljak, kojemu je ovršitelj oduzeo traktor, jer nije uspio pokriti troškove. EU poticaju usprkos. Poljak, koji na crno bere jabuke i šparoge po njemačkim seoskim domaćinstvima, jer se vrijednom i poštenom Nijemcu to ne radi za 5,30 eura na sat. Konac konca, prosječan je Evropljanin i nezaposleni Nijemac, čiju su tvornicu zatvorili, te preselili proizvodnju u neku siromašniju zemlju, gdje je radna snaga zabadava. A izbrisali su ga iz evidencije nezaposlenih jer je odbio preuzeti posao koji su mu nudili. Za 2,5 eura po satu. Der Sascha der ist arbeitslos was macht er ohne Arbeit bloß er schneidet sich die Haare ab und pinkelt auf ein Judengrab Zigenuerschnitzel das schmeckt gut auf Sintis hat er eine Wut er isst so gern Cevapcici Kroaten mochte er noch nie (Die toten Hosen : Sascha) Do ljudi se ne bi smjelo odnositi na način kako to čini gospodja Vesna Pusić. Vjerujem da je riječ o inteligentnoj i školovanoj osobi, no džaba joj, kad nije u stanju "spustiti" se na nivo običnog malog prestrašenog čovjeka (da, drage moje, visokoškolovane komentatorice, koje sa tolikom prijezirom govorite o lijenim Balkancima, te se duvate svojim njemačkim iskustvima - i vi ste samo MALI ČOVJEK, ništa bolji od bauštelca kojeg vam se gadi pogledati, a kamoli priznati da ste i vi njegove gore list. Jer vi ste se "integrirale" tako da se više ne sjećate vlastitog jezika, a tupost, neinteligenciju i nepoznavanje materinjeg jezika pokušavate sakriti brzim tipkanjem na blackberryju) i ne strašiti ga budućnošću u kojoj neće biti za penzije, pa se pod hitno moramo udati za bogatu EU, koja će nas uzdržavati (no, barem tako si ja interpretiram tu nepromišljenu izjavu). Postoji i jedna zapostavljena, no vrlo važna vrsta inteligencije, koju naši političari svih boja nemaju, a to je ona socijalna ili kako je često nazivaju - emocionalna inteligencija. Upravo te emocionalne inteligencije kronično nedostaje našim političarima, te isključivo njoj mogu zahvaliti u slučaju da ishod referenduma bude negativan. Ali vi niste oni, vi ste mali ljudi, većina koja odlučuje. Valjda imate dovoljno životnog iskustva, snage, odlučnosti i hrabrosti da zaikružite ono što vam govori vaš unutarnji glas. I odjebite strah. Ne mučite se etiketama koje će vam netko prišiti, ako ne zaokružite ono što on smatra da je ispravno. Držite li da je potrebno sačekati, jer jedino će vrijeme pokazati prevladava li u toj zaje(b)dnici pozitivno ili negativno, zaokružite NE i stanite iza njega. Držite li probleme ove mlade zajednice (čije postojanje na povijesnoj ljestvici ne predstavlja niti nanosekundu) tek porodjajnim teškoćama, koje se mogu preživjeti, te iz njih izaći jači, dajte joj svoj DA. U ponedjeljak je novi dan, bez obzira za koja se dva slova odlučili. Ovo je pjesma koja ne govori o ničem Ali ima odgovor na sva pitanja (Kawasaki 3P : Ni da ni ne) |
umjesto komentara, ajde sad lipo mail uredništvu pa objasnit koja bljogerska prava su vam ugrožena ovim postom i koja je sve pravila kršila autorica. namjerno, glede&unatoč (29) - brzo printat, moglo bi nestat, ae - šalji dalje do iste takve hijene kakva si i sama
utorak, 17.01.2012.
Euro(song)južnoafričke integracije
|
Prije nekoliko godina, novinari su proveli anketu medju slučajnim prolaznicima jednog velikog njemačkog grada. Pitanje je bilo slijedeće : "Upravo su počeli pregovori sa Južnoafričkom republikom o njihovom pridruživanju Evropskoj uniji. Što mislite o tome?". 70 % nije imalo ništa protiv, u toj je zemlji došlo do značajnih promjena u poštivanju ljudskih prava. 29,9 posto malo je negodovalo, prisjećajući se vremena aparthejda, te misleći da je ipak malo rano za početak pregovora. 0,1 posto sramežljivo je napomenulo da je ideja doduše malo čudna, budući je Južnoafrička republika u Africi, a ne u Evropi, no, ruku na srce i Izrael nastupa na Eurosongu, pa...mislim, nemamo mi ništa protiv Izraela, samo geografski...ma dobro, Evropa, Afrika, Azija, nećemo sad komplicirati. Eto kamo je ljude dovela politička korektnost i sustavno provodjeno ispiranje mozgova. Er schmust und leckt und macht so Sachen die echt nur schwule Hunde machen er pinkelt niemals auf die Strasse ich roch noch die des Hundes Gase ich sah noch die des Hundes Stuhl es tut mir leid - mein Hund ist schwul Mein Hund ist schwul, die dumme Sau er macht nicht kläff, er macht nur wau er ist als Pudel ein Ästhet dem öfter mal die Nudel steht was meistens nur im Rudel geht (Die Prinzen : Mein Hund ist schwul) |
umjesto komentara, ajde sad lipo mail uredništvu pa objasnit koja bljogerska prava su vam ugrožena ovim postom i koja je sve pravila kršila autorica. namjerno, glede&unatoč (5) - brzo printat, moglo bi nestat, ae - šalji dalje do iste takve hijene kakva si i sama
petak, 13.01.2012.
Lud, zbunjen, paranormalan
|
Toliko apsurdni, da će se zbog njih i ćelava pjevačica početi češljati na drugi način. Prijevod: Mad, confused, paranormalan So absurd, that it will be for them and begin to comb the bald singer otherwise.  |
umjesto komentara, ajde sad lipo mail uredništvu pa objasnit koja bljogerska prava su vam ugrožena ovim postom i koja je sve pravila kršila autorica. namjerno, glede&unatoč (3) - brzo printat, moglo bi nestat, ae - šalji dalje do iste takve hijene kakva si i sama
utorak, 03.01.2012.
Kurva
|
Ljudi oduvijek traže tudje mišljenje, toliko su u stanju piliti da kažeš što UISTINU misliš. Kad to učiniš, nije im pravo i okreću se onima sladunjavima, od kojih će čuti ono što su željeli čuti. Zanimljiv paradoks. Ima li stvari na svijetu koja bi bila toliko precijenjena kao iskrenost? Toliko se drobi o njoj, svi je silno vole, a nitko je ne želi. U isto vrijeme svi kao mrze laž, a naprosto obožavaju tu kurvu. Pa sad vi razmišljajte tjedan dana, želim li vam stvarno u Novoj sve najbolje ili me naprosti zabole ono što nemam medju nogama za vas i vaša piskaranja i kilograme ispraznih forvardiranih pjesmica o zvijezdi koja nek sija samo za mene u 2012, iako me niti ne poznajete. Dakle, u Novoj po starom. Shut up and deal! Kisi-kisi, pusi-pusi, bla bla truć truć, objeeem! |
umjesto komentara, ajde sad lipo mail uredništvu pa objasnit koja bljogerska prava su vam ugrožena ovim postom i koja je sve pravila kršila autorica. namjerno, glede&unatoč (18) - brzo printat, moglo bi nestat, ae - šalji dalje do iste takve hijene kakva si i sama
četvrtak, 15.12.2011.
Preobražaj 2
|
Svi smo manje-više u sklopu obavezne školske lektire (ako već ne osobnom voljom) pročitali Kafkin Preobražaj. O ovome je djelu kritika već rekla i previše: , te se stoga njime nećemo dalje zamarati. Trebalo je proći punih 96 godina, da se u jednoj maloj državi na šupku Evrope dogodi dvojni preobražaj. Na početku bijaše Mamić.  Promenom jednog jedinog slova u prezimenu, mogli smo od njega dobiti ovog slatkog mačića,  da se nije u sve upetljao HNS. I eto što dobismo dvojnom preobrazbom M-a u Č-a:  Rezultat preobražaja nije još došao u fazu nazivanja novinara mučkom djubradi, no po slobodnoj ocjeni autorice ovog posta, uskoro je i to za očekivati. Posebno ako zakaže madjarska proizvodnja prugastih odijela i čeličnih kugli za noge, koja bi jedina mogla skinuti bahati osmijeh sa njegovog lica. |
umjesto komentara, ajde sad lipo mail uredništvu pa objasnit koja bljogerska prava su vam ugrožena ovim postom i koja je sve pravila kršila autorica. namjerno, glede&unatoč (9) - brzo printat, moglo bi nestat, ae - šalji dalje do iste takve hijene kakva si i sama
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Život je šaka suza, vrića smija Hu d fak aj em?
Naći ćete me negdje na relaciji: Rijeka-Pariz-Texas Moja kućica na drvu:
O autorici ovog bloga: zajebana, predugog jezika, stara, nemoćna i neprilagodjena :P u slobodno vrijeme coprnjica u laganoj krizi srednjih godina Životni cilj: (U)LOVITI PTICU TRKAČICU! Neželjeni učinci : Opasnost od pada na dno kanjona. Die Moral von der Geschichte : Stehe auf wenn du am Boden bist! "U tom sam trenutku shvatio da je posao komičara vrlo opasan. Ako ste ljudima smiješni, super ste im. No, onog trenutka kada učinite nešto što je trebalo biti smiješno, ali nekome se ipak nije učinilo takvim, naljutit će se. Gotovo kao da vam zamjera što ste ga pokušali nasmijati, a niste uspjeli. S osrednje izvedbe Hamleta nitko neće izaći bijesan jer ga izvedba nije rasplakala. No, samo poslušajte što sve govore ljudi kada izađu s komedije koja ih nije nasmijala." odlomak iz knjige : Monty Python : Autobiografija neka s moga vrata vijori... kapi s oboda neka padaju na uže i gun ja sam slobodan... neka s moga vrata vijori šal svileni............. (Haustor : Šal od svile) broji od 25.02.2009 Jer osamdesete su bile godine kad smo stalno svirali... Idoli : Zašto su danas devojke ljute Prljavo kazalište: 17 ti je godina tek Film : Moderna djevojka Charles Baudelaire : STRANAC -Koga najvoliš, zagonetni čovječe, Oca ili majku, sestru ili brata? -Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata. -A prijatelji? -Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi. -A domaja? -Ne znam, pod kojom je širinom smještena. -Ljepota? -Rado bih je volio, da je besmrtna božica. -Zlato? -Mrzim ga kao što vi mrzite Boga. -Pa što onda voliš neobični stranče? -Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne oblake!
Iz Kronike Veloga mista Miljenka Smoje Picaferaj je već upalija sve ferale. Jozo je doša karijolon i pokupija razbijenu caklariju sa pločnika. Njegova svitlost sa skalan na kosti, i njegova visost upirući u karijolu, prolazidu Rivon i lipo, šesno razgovaraju. Picaferaj, inšpiriran barufon, u punoj je formi. - Govorin ti ja, nima jebenijega grada. U njemu najžešći Rvati ne znadu rvaski. Najžešći Talijanci ne znaju talijanski. Najžešći bezvirci šaju dicu u ježuitske koledje. Najžešći socijalisti školuju sinove u carske oficiršule, po crikvan se beštima, po konoban se moli. I ne zna se više ko pije, ko plaća. Od Splita ludjega grada na svitu nima. *** - A ča platit, oli Auštrija nije propala? - Je, propala je, ali nije propalo plaćanje - jidi se sad Meštar. - Onda je sve isto ka i pri - vadi picaferaj iz žepa pineze. - Plati vapor ka i pri, plati feratu, palti porez, daj u crikvi limozinu, kupi dici libre, ajde u soldate, jopet policija, jopet prežuni. Isti uredi, isti činovnici...Onda, ča smo to čekali? Ča se prominilo? Samo ča se sad od plaće odbije Darak za slobodu. Ferata se posli toga nasmija i drago mu je bilo ča je u Split. - Prominila se država! - upa je on. - Po meni je mogla i ostat - odrebati picaferaj. - Govno bilo, govno i ostalo, samo će ovo još gore smrdit. Upamtite : plakat ćete vi svi za Austrijon! *** Špiker završava izvještaj : "...Ranije objavljena šteta od 61 milijarde dolara obuhvatila je svu štetu na bazi cijena iz 1941.godine..." - Nije, nije! Još nije sve obuhvaćeno! Di je moj dil? Moji 500 dolori!? - najidija se i zapritija špikeru. Udunija je radio, navuka je i drugi rukav jakete. Smista trče u Papundeka tražit svoj dil reparacija. Izajde, spusti rolet, siti se libra, pa se vraća, uzme ga ispod ruke i bubne roleton. Puten se sve smijucka jer se sitija kako će najidit Papundeka. Omar će mu s vrata reć: - Faljen Isus, druže komesaru! I draže mu je sad to nego da mu je ko da pet milijardi dolori! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
...