Kojotica (život je šaka suza, vrića smija)
petak, 30.07.2010.
Trilema
|
Ako se netko slučajno zapitao otkud ovakva hladnoća i kišurina zadnjih dana, evo vam jednostavnog i logičnog objašnjenja : Kojotica (znana i kao gospodja Pegula u nekim blogerskim kuloarima) sutra odlazi na (ne)zasluženi godišnji odmor u trajanju od dva tjedna. Dakle, želite li se kupati i sunčati, uživati u svim blagodatima našeg Jadrana (posebno onog sjevernog dijela iliti područja od Opatije do Karlobaga) najbolje vam je pričekati dok se ja vratim. Inače, mene nije nimalo začudilo kad me stara nazvala nek malom donesem još par majica na duge rukave, a i kakve čarape do koljenja ne bi bile zgorega. Sad me muči slijedeća trilema. Kad počnem pakirati, uzeti sa sobom: a) kupaći kostim, kremu za sunčanje, japanke i šeširić b) kišobran i kabanicu, gumene čizme (dizajnerske) c) skafander, rukavice i vunenu kapu. Nekako brijem da je najpametnije spakirati abc, za što nam je jedan auto premalo. Kako su me prošlog puta za mobilni internet oderali do gole kože, ovog puta laptop ne uzimam sa sobom, pa ekipa iz Primorsko-goranske županije eventualne pozive na pivo može do sutra ujutro uputiti na kojotica1234@gmail.com. Tko zakasni - magarac. Ali se može javiti mojoj novoj glasnogovornici - sestri po jebivetarstvu na burovitim područjima Kvarnera (kome nije jasno o kome je riječ, ne mogu pomoć, nek ode na tečaj engleskog kod premijerke), koja će dati upute kako doći do mene i mojeg broja mobitela. A tako i do pive. Kruletu upućujem javnu opomenu. Svoje Riječane ne jebe pet posto, nego ošo petljat po Dalmi sa tamo nekim Splićankama, Makarankama i da ne nabrajam. Sramota. Duboko sam iznenadjena i uvredjena.  A na broj koji mi je dao bojim se nazvat da mi se ne javi njegove osobna bankarica ili ured Milana Bandića. A da ne bi sad meni neko počeo sa onom "nima Splita do Splita" i "hvalile se Kaštelanke", šaljem veliki pozdrav u najludji grad na svitu, uz poruku da su najbolje čke-čke, ma koliko se vi doli trudile ukrast naše dečke. Ae.  Moja Rijeka je najlepši grad U njoj vlada rokerski sklad Gitaru svira i star i mlad I dok na lukobranu galebovi klikću Ja najviše štujem Riječku pičku Riječke najbolje su čke, čke … Bonus pitanje za dečke. Najbolje su: a) Splićanke b) čke-čke c) sedmi ajneken ladni  Aj, pivili! |
ako nemaš za reć niš pametno, napiši nešto blesavo...ae! (13) - printaj pa dijeli letke - nekakav link na P (#) :zbunj:
četvrtak, 29.07.2010.
Srce od leda
|
Sinoć se požalim frendicama na babinjaku, kako me je pogodila nedavna izjava meni nekad bliske osobe da sam "emocionalno hladna kučka koja nikada ne pokazuje osjećaje". I očekujem, ofkors, da će na licu mjesta popljuvat tu klasifikaciju, a ove će u glas : "Pa ti i ne pokazuješ emocije! Prvi dojam koji ostavljaš na ljude je hladnoća.". I eto sad me malo ubile u pojam. Meni, kojoj najbolja frendica kaže da "ni na semaforu nisam u stanju skrenuti lijevo bez emocija", objasne da zapravo nisam temperamentna divojka sa juga, kakvom sam se oduvijek smatrala, nego križanac Cruelle de Vil, Snježne kraljice i tete vampirice iz Adams family sa srcem od leda: Da mi prizna sve kaže još me voli i da duša moja više ne boli. Da mi opet priča, da me lipo gleda i da nije njeno srce od leda srce od leda Naravno da su mi kasnije objašnjavale kako one dobro znaju kakva sam zapravo, i da je hladnoća samo vanjska i da...trla baba lan... A mene još i jutros žulja komadić ogledala Snježne kraljice oko mog jebenog studeno ledenog srca. P.S. Pitanje za prijatelje, čitatelje, komentatore i poznanike, dakle: Kojotica je: a) emocionalno hladna kučka - di stane tu trava ne raste b) draga i topla osoba, možeš ju mazat na kruh ko putar c) nek ju jebe tko joj pjesme piše d) ostalo |
ako nemaš za reć niš pametno, napiši nešto blesavo...ae! (16) - printaj pa dijeli letke - nekakav link na P (#) :zbunj:
srijeda, 28.07.2010.
Vjeverica
|
Jučerašnji je dan bio ono nešto što se od jednog utorka može i očekivati. Niš posebno. Uspješno razriješila misterij nestanka nekakve suglasnosti na gradnju jednog mosta (zanimljivo zvuči, a?! :lol:), ispunila poreznu prijavu za bolju polovicu (ne pitajte me detalje, iako nema dvojnog oporezivanja, svake godine imam cijeli cirkus sa tim), i onda na brzaka svratila do "najboljšega soseda", gdje su ukinuli bog te pita koliko radnih mjesta, pa je u cijelom supermarketu radila jedna normalna blagajna. Negdje krajem radnog vremena primim sms od frendice : "Sutra babinjak, nemoj zaboravit! Ej, radim one krumpiriće i meso, aj reci kakvo da kupim?". Odgovor vjerojatno pretpostavljate : "A piletinu, ofkors!". (slijedi par hahaha, buahaha i ti nisi normalna sms-ova). Nego da se vratim ja na jučerašnji dan koji je bio kao stvoren za fejsanje. Eto, utorak je baš nekako dan za fejs, kao što je četvrtak dan za pivo, a petak za metak. Srijeda je najčešće kino dan (dvije ulaznice za cijenu jedne), al eto, prilagodljive smo, pa može i jedno kuhanje vještičjih napitaka umjesto filma. Ponedjeljak zaboravite, grizem. A nedjelju mrzim zbog ponedjeljka, što nije nimalo originalno, ali je tako i čemu sad izmišljati toplu vodu?! Jedna druga frendica, iz mladih dana, neki dan mi je na chatu napisala kako na slikama sa nećakinjom izgledam ko grom. Još me neki pohvalili. I nećakinju, naravno, ali ona je mala i slatka curica od godinu dana i u njenoj dobi nije veliki problem biti sladak i dražestan. Što sad opet ne znači da moja nećakinja nije najljepša na svijetu. Kad su uvrgla nešto malo i na tetu. Ma pljunuta. Ali u mojim godinama, kad sam već bliža Broju 1 nego nećakinji, nije lako izgledat ko grom (jes da sam jednom negdje nešto čitala i o kuglastoj munji, možda je prije riječ o toj pojavi u vezi sa mojim likom i djelom).  I tako cijelu večer veselim se ja po kući objašnjavajući boljoj polovici kako mora pazit da me netko ne ukrade kad sam već takav grom od žene. Naravno da je samo odgovorio : "Ne brinem se ja, vratio bi te za par dana, kad ti čuje tu poganu jezičinu. I pazi da nosom ne zakačiš luster od silnog kurčenja!". Onda ko za vraga sjetim se onog fra gavunovog posta o zamijenjenom/izgubljenom slovu koje čini razliku. Jaca ili jarca, pitanje je sad. I mrak mi pade na oči. Jebate, jel možda frendica htjela reć da izgledam ko GNOM, pa zamijenila jedno slovo i ispao - GROM! Učinilo mi se to ko dobra baza, pa postavim pitanje frendovima na fejsu. Grom ili gnom? Ae, da budem sigurna, bez veze da si nešto umišljam. Odgovori nekako ovako: Aj ne seri, ti si koka i pol! Koji ti je, pa izgledaš ko bomba! Pazi nju, pa baš si dobra riba! (Aj, malo sam dodala, ali ovako mi počnu čim kažem da sam stara, nemoćna, debela i da definitivno nisam više nikakav komad.) A jučer je sva ekipa, i oni koje poznam i koji ne, visila na fejsu i bacala baze sve u 16. Išla sam provjerit da nisu javili na vijestima kako se treba čuvati cvjetnog praha indijske konoplje, kao što nas je onomad upozorio krule u svojem dnevniku. Svakakvih bedastoćama smo se tako bavili, dok je moja bolja polovica gledala neki akcijski film i svako toliko me pitala na čemu sam da se toliko cerekam. Od piletine, preko prijedloga da večeras ispečemo čudnovatog kljunaša u sechuan umaku, prodajemo papirnate maramice tinejdžerima 97% kojih bi se ubilo da Justin Bieber skoči sa nebodera (hu d fak je taj mulac uopće?), organiziramo narikače koje će jednu ljubav otpratiti u kontejner uz bićerin travarice, savjeta o depiliranju muškog medjunožja, traženju žlice zmijskog znoja za čarobni napitak, sve do ženidbenih ponuda izmedju pripadnica istog spola, te problema filanja baterija za vibrator u slučaju da nekako uspijemo bolje polovice sa krupnim otpadom utrapiti komunali. Cerekam se tako ekipi i njihovim forama, kad C.T. sa kauča baci pogled u mojem smijeru, bacajući primjedbu kako mu pod tim svjetlom sličim na onu ludu vjevericu iz Ice age-a koja traži žir. "Nemam pojma zašto, ali eto, sličiš mi na nju po nečemu. Možda zbog repa.". Svašta. Nije dosta što me nazivaju kojoticom, govore da sam slična gromu (gnomu), zmaju, ribi, bombi i koki. Sad sam još i vjeverica. S naglaskom na luda. I tako ni jutros nisam više sigurna tko sam i što, sigurno je samo jedno : Iz svega gore napisanog, definitivno nisam ljudsko biće. |
ako nemaš za reć niš pametno, napiši nešto blesavo...ae! (12) - printaj pa dijeli letke - nekakav link na P (#) :zbunj:
Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (27) Lipanj 2010 (25) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (5) Ožujak 2010 (3) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (13) Prosinac 2009 (8) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (9) Rujan 2009 (12) Kolovoz 2009 (3) Srpanj 2009 (9) Lipanj 2009 (7) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) Veljača 2009 (9) Siječanj 2009 (5) Prosinac 2008 (5) Studeni 2008 (1) Listopad 2008 (2) Rujan 2008 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
izgubljena u deželi Hu d fak aj em?
ukratko: bivša riječka pička sa splitskim stanjem uma neuspjela Švabica, wannabe Purgerica, a danas tako mlada, al još ne Slovenka, mama najboljeg Čipija na svijetu nekad davno bila Snjeguljičina maćeha Naći ćete me negdje na relaciji: Rijeka-Pariz-Texas ili Zagreb-Brežice-NM-Ljubljana Pozive na pivo slati na: kojotica1234@gmail.com Moje drugo ja: kojotka kojotica na ediju Moja kućica na drvu:
kojotica je samo cro-verzija kojotke zajebana, predugog jezika, stara, nemoćna i neprilagodjena :P u slobodno vrijeme coprnjica u laganoj krizi srednjih godina Životni cilj: (U)LOVITI PTICU TRKAČICU! Neželjeni učinci : Opasnost od pada na dno kanjona. Die Moral von der Geschichte : Stehe auf wenn du am Boden bist! "U tom sam trenutku shvatio da je posao komičara vrlo opasan. Ako ste ljudima smiješni, super ste im. No, onog trenutka kada učinite nešto što je trebalo biti smiješno, ali nekome se ipak nije učinilo takvim, naljutit će se. Gotovo kao da vam zamjera što ste ga pokušali nasmijati, a niste uspjeli. S osrednje izvedbe Hamleta nitko neće izaći bijesan jer ga izvedba nije rasplakala. No, samo poslušajte što sve govore ljudi kada izađu s komedije koja ih nije nasmijala." odlomak iz knjige : Monty Python : Autobiografija neka s moga vrata vijori... kapi s oboda neka padaju na uže i gun ja sam slobodan... neka s moga vrata vijori šal svileni............. (Haustor : Šal od svile) Slike iz pripizdine:
broji od 25.02.2009 Jer osamdesete su bile godine kad smo stalno svirali... Idoli : Zašto su danas devojke ljute Prljavo kazalište: 17 ti je godina tek Film : Moderna djevojka Charles Baudelaire : STRANAC -Koga najvoliš, zagonetni čovječe, Oca ili majku, sestru ili brata? -Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata. -A prijatelji? -Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi. -A domaja? -Ne znam, pod kojom je širinom smještena. -Ljepota? -Rado bih je volio, da je besmrtna božica. -Zlato? -Mrzim ga kao što vi mrzite Boga. -Pa što onda voliš neobični stranče? -Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne oblake!
Iz Kronike Veloga mista Miljenka Smoje Picaferaj je već upalija sve ferale. Jozo je doša karijolon i pokupija razbijenu caklariju sa pločnika. Njegova svitlost sa skalan na kosti, i njegova visost upirući u karijolu, prolazidu Rivon i lipo, šesno razgovaraju. Picaferaj, inšpiriran barufon, u punoj je formi. - Govorin ti ja, nima jebenijega grada. U njemu najžešći Rvati ne znadu rvaski. Najžešći Talijanci ne znaju talijanski. Najžešći bezvirci šaju dicu u ježuitske koledje. Najžešći socijalisti školuju sinove u carske oficiršule, po crikvan se beštima, po konoban se moli. I ne zna se više ko pije, ko plaća. Od Splita ludjega grada na svitu nima. *** - A ča platit, oli Auštrija nije propala? - Je, propala je, ali nije propalo plaćanje - jidi se sad Meštar. - Onda je sve isto ka i pri - vadi picaferaj iz žepa pineze. - Plati vapor ka i pri, plati feratu, palti porez, daj u crikvi limozinu, kupi dici libre, ajde u soldate, jopet policija, jopet prežuni. Isti uredi, isti činovnici...Onda, ča smo to čekali? Ča se prominilo? Samo ča se sad od plaće odbije Darak za slobodu. Ferata se posli toga nasmija i drago mu je bilo ča je u Split. - Prominila se država! - upa je on. - Po meni je mogla i ostat - odrebati picaferaj. - Govno bilo, govno i ostalo, samo će ovo još gore smrdit. Upamtite : plakat ćete vi svi za Austrijon! *** Špiker završava izvještaj : "...Ranije objavljena šteta od 61 milijarde dolara obuhvatila je svu štetu na bazi cijena iz 1941.godine..." - Nije, nije! Još nije sve obuhvaćeno! Di je moj dil? Moji 500 dolori!? - najidija se i zapritija špikeru. Udunija je radio, navuka je i drugi rukav jakete. Smista trče u Papundeka tražit svoj dil reparacija. Izajde, spusti rolet, siti se libra, pa se vraća, uzme ga ispod ruke i bubne roleton. Puten se sve smijucka jer se sitija kako će najidit Papundeka. Omar će mu s vrata reć: - Faljen Isus, druže komesaru! I draže mu je sad to nego da mu je ko da pet milijardi dolori! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
...
